U okviru stručne službe škole na radnom mjestu psihologa radi Jelena Trišić.
Šta radi psiholog u školi?
Školski psiholog je stručnjak koji se bavi problematikom vezanom za školu i sistem obrazovanja. Psiholog putem razgovora i psiholoških mjernih instrumenata i tehnika saznaje sve o postojećem problemu. Nakon identifikacije problema odabiraju se najbolje metode za rješavanje problema. Sljedeći korak jeste primjena metoda u rješenju. Psiholog ne može riješiti nečije probleme, ali može mnogo pomoći.
Mnoga djeca se s vremena na vrijeme suočavaju se sa:
– Strahom od škole,
– Lošim uspjehom,
– Lošim rasoploženjem vezanim za školu ili obaveze koje škola zahtijeva,
– Razvodom roditelja, bolesti ili smrt nekog od ukućana,
– Osjećanjem potištenosti,
– Uzimanjem alkohola ili nakrotika,
– Suicidalnim mislima,
– Osjećaju nesigurnosti,
– Lošom percepcijom o vlastitom tijelu i razvoju, i sl.
Iz svega ovog slijedi da je psiholog bitna profesija za primjenu psiholoških osnova u programima obrazovanja i vaspitanja. U dokumentima Organizacije ujedinjenih nacija za prosvjetu, nauku i kulturu naglašava se da je uloga psihologa u školi najznačajnija tačka u koncipiranju i implementaciji programa edukacije. [i]
Posao psihologa u školi obuhvata:
1.Intervencije i psihološku pomoć,
2.Konsultacije bazirane na psihološkim temeljima učenja i ponašanja,
3.Psihološke programe prevencije i podrške,
4.Učešće u izradi programa edukacije,
5.Podrška u profesionalnom usmjeravanju i razvoju učenika,
6.Podrška i afirmacija kreativnosti učenika,
7.Rad na konstrukciji optimalnih metoda evaluacije uspjeha učenika u školi,
8.Proučavanje određenih aspekata obrazovanja.
Intervencija i psihološku pomoć
Određena psihološka stanja djece mogu biti velika prepreka uspjehu u školi, međuljudskim odnosima, sportu ili drugim vannastavnim aktivnostima.
Intervencija i pomoć psihologa je neophodna kod stanja:
– Stresa i anksioznosti (strah bez objektivnog razloga),
– Problema u porodici i sa prijateljima,
– Doživljaju usamljenosti, odbačenosti,
– Osjećanjima utučenosti (depresije),
– Razmišljanjima o samouništenju,
– Mislima kako povrijediti druge,
– Brige vezane za sopstvenu seksualnost,
– Problemima u učenju,
– Konzumiranje alkohola, droga,
– Napada panike itd.
Specifične potrebe za psihološkom pomoći se javljaju u pojedinim slučajevima, kao što su testiranja učenika pri upisu u školu, traumatizovani učenici, učenici iz porodica u krizi, učenici u konfliktu sa nastavnicima, diskriminisani učenici, učenici u konfliktu sa roditeljima i dr.
Konsultacije bazirane na psihološkim temeljima učenja i ponašanja
Svaki razvojni stadij nosi određene promjene u učenju i ponašanju učenika. Razumijevanje tih promjena, prilagođavanje strategija rada psihološkom stanju učenika umnogome olakšava rad nastavnika. Školski psiholog učestvuje u procjeni psihofizičkog statusa djece od upisa do završetka osnovne škole, timskoj procjeni za određivanje primjerenog oblika školovanja, u postupcima identifikacije, poticanja i praćenja darovitih učenika i u psihološkim kriznim intervencijama.
Psihološki programi prevencije i podrške obuhvataju :
– Identifikacija prepreka za adekvatnu realizaciju plana škole,
– Izrada i realizacija psihosocijalnih programa za učenike sa rizikom,
– Izrada i realizacija psihosocijalnih programa za nastavnike, roditelje u vezi sa agresivnim, destruktivnimi nasilnim ponašanjima učenika,
– Strategije za efikasniju i uspješniju realizaciju planova i programa obrazovanja i vaspitanja,
– Izrada programa prevencije svih vidova socijalne patologije među učenicima,
– Izrada programa za pomoć djeci sa poremećajima pažnje.
Učešće u izradi programa edukacije na teme:
– Tehnike održavanja discipline u razredu,
– Strategije učenja,
– Strategije rada sa učenicima sa smetnjama u učenju i razvoju,
– Nasilje u školi,
– Stategije emocionalne podrške učenicima u riziku,
– Strategije saradnje sa porodicom.
Podrška u profesionalnom usmjeravanju i razvoju učenika
Psihološke determinante profesionalnog usmjeravanja i izbora zanimanja su veoma važne. Psiholozi informišu učenike koji činioci utiču na izbor zanimanja, o sistemu srednjoškolskog obrazovanja, elementima i kriterijumima za upis u pojedine škole. Organizuju se predavanja za učenike, psihološke radionice na temu PO, anketiranje profesionalnih interesa i testiranje psiholoških faktora relevantnih za izbor zanimanja.
Podrška i afirmacija kreativnosti učenika
Neka djeca ne mogu učiti ako ih se podučava klasičnim tehnikama poučavanja. U tom slučaju škola i nastavnici trebaju pronaći odgovarajuće metode koje je potrebno prilagoditi individualnim razlikama među djecom. Gotovo svi obrazovni sistemi u svijetu naglašavaju lingvističke i matematičko logičke sposobnosti, dok se ostale zanemaruju. Djeca koja imaju razvijene neke druge sposobnosti često budu zanemarena. Uloga psihologa je da se pronađu načini da se nastavni proces uključe jake strane učenika. Čest slučaj u školama jeste da imamo djecu sa mnogo potencijala, ali ne pretjerano motivisanu. Dobra stvar je da se na motivaciju može uticati. U školama je potrebno stvarati klimu koja pozitivno djeluje na razvoj motivacije i kreativnosti, klimu koja njeguje znatiželju, zainteresovanost, entuzijazam, odsutnost straha od kritike, postavljanje visokih standarda, nekonformizam, inicjativu. Poželjno je provoditi programe u nastavi koji naglašavaju problemsko učenje, programi koji će omogućiti korištenje informacija, gradiva i vještina sa ciljem rješavanja realnih problema.
Postoje mnoge zablude o odlasku kod psihologa, da sa Vama nešto nije u redu, da ste nešto skrivili, da ne znate riješiti svoje probleme i sl. Ništa od toga nije tačno. Psiholog radi sa zdravim ljudima koji imaju obične životne probleme. Ljudima je ponekad potrebna stručna pomoć da bi riješili probleme koji ih muče. Učenici ne idu psihologu zato što su nešto skrivili, nego da im psiholog pomogne da poboljšaju svoje učenje, komunikaciju i odnose sa roditeljima, nastavnicima, drugim učenicima, da se riješe nekih teških osjećanja, da odaberu dobru srednju školu i dr. Svaki problem se može riješiti, samo moramo biti uporni i strpljivi.
[i] Psiholog u školi, Milosavljević, 2004